Opće karakteristike vodozemaca

Vodozemci žive danas na svim kontinentima i rasprostranjeni su u svim geografskim pojasima, osim u najsjevernijim dijelovima zemlje. Živjeti i uspijevati mogu samo tamo gdje ima vode i gdje vlada toplina. Ta dva elementa njima su potrebnija nego svim ostalim kralješnjacima. Trebaju toplinu pa je razumljivo da im se broj prema ekvatoru izvanredno povećava tako da područja oko obratnica možemo nazvati njihovom pravom domovinom. Kao boravište odabiru isključivo slatke vode, u kojima se razvija i njihovo potomstvo. Znatan dio vodozemaca ostaje u svim životnim stadijima u vodi, ali većina nakon preobrazbe živi izvan vode, ali samo u vlažnim područjima. Gdje je ovladala pustinja tamo više nema vodozemaca, a tamo gdje se voda pokazuje povremeno, pojavljuju se vodozemci. Kao i kod nas tamo provode suho godišnje doba u snu, duboko zakopani u mulj ili u zemlju, a budi ih dolazak kišnog razdoblja. U ekvatorijalnim područjima u kojima redovita kišna razdoblja dijele godinu na određene periode, vodozemci nestaju početkom suše i pojavljuju se tek kad padne prva kiša. Tada oživljavaju velika područja na kojima se nekoliko dana ranije nije moglo ni naslutiti njihovo postojanje. No, najviše vodozemaca ima u prašumama. One obiluju vodom te iz godine u godinu održavaju podjednaku vlažnost tako da se vodozemci razmnožavaju čak i na vrhovima drveća. Kako god su pojedine vrste vodozemaca nedaleko proširene, one su redovito privržene jednom istom mjestu. Stanište im je često ograničeno na prostor od svega nekoliko četvornih metara. Osrednje velika mlaka, pa čak i lokva u kojoj se redovito skuplja voda može poslužiti kao stanište stotinama tih skromnih bića, a da uopće ne požele iseliti se. Dosljedno svom boravku u vodi, svi vodozemci osim nekih beznožaca plivaju izvrsno i to ne samo u stadiju ličinke nego i kao odrasle životinje. Kao ličinke plivaju pomičući repom poput riba. Kao odrasle životinje repaši plivaju na isti način dok se bezrepci kreću snažnim zaveslajima nogu. Bezrepci se kreću kraćim ili dužim skokovima dok svi repaši teturaju i pužu. Među bezrepcima ima i penjača koji se mogu uspeti do vrhova visokog drveća. U određenom pogledu većina vodozemaca nadmašuje gmazove. Dok se samo nekoliko gmazova može glasati, mnogo vodozemaca se glasa. Glasaju se zvučnim, glasnim i zaobljenim tonovima. Glasaju se samo odrasli vodozemci jer su mladi i ličinke potpuno nijemi. Njihovi noćni glasovi redovita su i neprekidna pratnja svih ostalih zvukova u noći. Za ljetnih noći često njihovi glasovi dominiraju. Oni su noćne životinje. Živjeti počinju neposredno prije sumraka ili u sam mrak. Danju uglavnom miruju. Dok se neki jednostavno nekamo zavuku i tamo ostaju gotovo nepomični do večeri, drugi mirno uživaju, prepuštajući se suncu da ih grije. Odaberu si mjesto i provode dan u poludrijemežu koji međutim nikada nije tako dubok da bi se neoprezno izložili opasnosti ili propustili uhvatiti plijen koji im se nađe na domaku. O hrani zavisi na izvjestan način i njihova preobrazba. Svi vodozemci su grabežljivci, ali plijen kojega love u raznoj životnoj dobi je različit. Grabežljivci su već od rane mladosti. Već u to vrijeme gutaju slabije ličinke, vlastite ili neke druge vrste vodozemaca. Kad se preobraze svi vodozemci love žive životinje najrazličitijih vrsta, samo ako se kreću, od crva pa do kralješnjaka. Potreba za hranom raste usporedno s porastom temperature. Na proljeće i u jesen jedu malo, iako bismo pretpostavili da im je zbog zimskog sna koji je završio, odnosno koji im tek predstaje, potreba za hranom morala biti veća. Kada se probude iz svog "mrtvačkog sna" budi se u njima nagon razmnožavanja. U to vrijeme vlada, osobito u sjevernijim područjima često još vrlo oštra studen. Temperatura iznosi nekoliko stupnja iznad ledišta, ali to vodozemce nimalo ne smeta. Naprotiv, pokusima je ustanovljeno da sniženje temperature vode ubrzava parenje. Čim je mrijest položen, parovi se razilaze, pa čak i oni za koje se činilo da su vrlo prisno povezani. Premda vodozemci vrlo brzo prolaze kroz prvo mladenačko doba, pa ličinka treba svega nekoliko tjedana da se preobrazi u odraslu životinju, ona tada raste vrlo polagano. Žabe su tek poslije nekoliko godina sposobne za rasplod, ali i dalje rastu pa možda tek u desetoj ili dvanaestoj godini dosegnu potpunu veličinu. Daždevnjaci trebaju još više vremena da dosegnu krajnju veličinu. Orijaški japanski daždevnjaci trebaju za to trideset i više godina. Stoga njihov život traje, ako ga ne skrati nasilna smrt, mnogo godina, čak i u takvim okolnostima koje bi svakoj drugoj životinji morale donijeti smrt. Za razliku od gmazova čiji se odlomljeni udovi nadoknađuju tako da se stvara batrljak, koji ima oblik repa, ali se od njega razlikuje što nema kralješka, kod vodozemaca narastu novi udovi s kostima i zglobovima, bez obzira na to je li životinja stara ili mlada, da li je u stanju ličinke ili odrasle životinje. Dogodi li se to i drugi put priroda će opet pomoći. Rane zbog kojih bi ostali kralješnjaci svakako uginuli, vodozemce jedva smetaju. To svojstvo je učinilo od žaba prave mučenike znanosti. Na njima se izvode pokusi koji nam omogućuju da steknemo dublje znanje o radu i djelatnosti nekih organa.