Gubavice (krastače)

Gubavice(Bufonidae) nemaju zubiju, imaju zbijeno, nezgrapno tijelo, podjednako dugačke, nezgrapne, debele noge, te bradavičava i od žlijezda sluzava koža. One nastanjuju sve kontinente osim Australije. Više ih ima u toplijim nego u hladnijim krajevima. U vodi se zadržavaju samo za vrijeme odlaganja jaja. Uglavnom su noćne životinje te se danju rijetko kreću izvan svojeg skrovišta. Ne kreću se kao prave žabe, više teturaju nego što skaču pa se čine tromima i nezgrapnima. Nisu ni neki dobri plivači. Hrane se crvima, puževima, kukcima i malim kralješnjacima. Gubavice trebaju mnogo hrane pa su nam korisne zbog toga. Oplodnja i razvoj mladih odgovara uglavnom ostalim bezrepim vodozemcima.

Zelena krastača dugačka je 10 cm. Odozgo je sivkastobijela s velikim zelenim pjegama, a na donjem dijelu tijela ima manje zelene pjege. Za nju su nadalje značajne prilično plosnate, sa strane, udubljene, bubrežaste zaušne žlijezde. Prednji prst joj je posebno dugačak, pa znatno premašuje dužinom drugi prst. Zelenu gubavicu nalazimo u srednjoj i južnoj europi, dok je močvarna srodnica pronađena u svim zemljama u kojima živi obična gubavica, pa i na sjeveru Afrike, te zalazi i u planinske predjele. Zelena gubavica nije spretna kao siva gubavica, nije toliko pokretljiva i živahna. Kada se susretne s neprijateljem odmah pokušava što brže pobjeći. Ako je progonitelj stigne, ona u strahu tako stegne kožu da se isprazne sve kožne žlijezde i čitava se gubavica ovije bijelim pjenušavim sekretom neugodna mirisa. Upravo taj zadah predstavlja najbolju zaštitu životinje i pruža joj takvu sigurnost kakvom ne raspolažu njezini srodnici. Kada se ostale žabe pare počinje razmnožavanje i zelene krastače.

Siva ili obična gubavica(Bufo bufo) dugačka je od 9 do 13 cm, a široka od 6 do 7cm. Od srodnih vrsta još je nezgrapnije građena. Čitavo tijelo joj je prekriveno krupnim bradavicama osim područja iza uha na kojem se nalazi velika zaušna žlijezda. Osnovna boja ove gubavice je tamno-crveno-siva ili crveno-smeđa, te ponekad prelazi u maslinastozelenu ili crnu. Osim u najsjevernijim zemljama, gubavicu nalazimo u svim djelovima Europe. Rasprostranjena je i srednjom Azijom i Japanom. Staništa su joj toliko različita da zapravo živi posvuda. Nalazimo je u šumama, grmlju, na oranicama, livadama, u vrtovima, spiljama, hrpama kamenja, pod stablima. Nalazi se posvuda gdje ima zaklona. Ako ne uspije pronaći skrovište gubavica kopa jame u zemlji u koje se onda sklanja. Ona je noćna životinja. Danju se redovito skriva, a noću kreće u lov. Vlada malim područjem i izbjegava velike skitnje jer se kreće nespretno i jedva može skočiti na veću udaljenost. Nespretna je pa često pada u razne podrume, spilje, bunare iz kojih nema izlaza. No, čak joj i tu uspijeva da se utovi. Plijen joj se sastoji od malih crva, osa, pčela, pauka, raznih kukaca. Odbija pojesti bilo kakvu mrtvu životinjicu, iako je jako proždrljiva. Zimu prespava daleko od vode u suhim jamama u zemlji. Čim napusti zimsko skrovište počinje se pariti. Ženka odlaže jaja u dvije vrpce, od kojih se svaka razvija u jednom jajniku. Taj proces se odvija na mahove pa mužjak oplođuje pojedine dijelove vrpci. Osamnaestog dana izađu iz jajašca ličinke, a dvadesetog dana napuštaju sluzavi ovoj. U petoj godini života sposobne su za rasplod. Dugo trajanje gubavičina života bitno je doprinjelo tome da se njezina porodica održala do danas. Zbog soka njezinih žlijezda razmjerno malo strada jer je se mnogi ne osuđuju napasti. Broj potomaka je razmjerno malen jer zbog nepažljivog odlaganja jaja propada mnogo tisuća ličinki.

Najveća krastača na svijetu je morska krastača. Može narasti do duljine 23 cm. Rasprostanjena je po Srednjoj i Južnoj Americi, ali je unesena u Australiju i drugdje. Ova snažna životinja ima jako tvrdu, bradavičastu, smeđu kožu. Ima veliku glavu s koštanim grebenom iznad očiju i istaknutim parotidnim žlijezdama, koje izlučuju mliječni otrov kada se nađe u opasnosti. Stalno je gladna, pojede sve što može uhvatiti, hrani se uglavnom mravima, termitima i kornjašima, ali će spremno pojesti i druge kukce i beskralješnjake te druge žabe. Vrlo je prilagodljiva i u pogledu preživljavanja i u pogledu razmnožavanja. Može napredovati na gotovo svakom staništu, čak podnosi i bočatu vodu. Od krastača izdvojit ćemo još američku krastaču koja živi u Kanadi i na istoku SAD-a. Zlatna krastača živi u Srednjoj Americi(srednja Kostarika). Ova krastača primjer je katastrofalnog smanjenja broja populacije. Moguće da je u potpunosti izumrla i to vjerojatno kao posljedica globalnih promjena. Na jugu Afrike žive grlena krastača i promukla krastača. Na zapadu Afrike živi afrička živorodna krastača, dužine je 1,5 do 2,5 cm. Boulugerova azijska krastača živi na jugoistoku Azije. Poznata je po tome da se dobro penje. Križarska krastača živi u istočnoj Australiji, a na jugozapadu Australije živi australska obilježena žaba.