Evolucija

Prvi kralješnjaci razvili su se u vodi. Dobrih stotinu milijuna godina voda je bila jedini životni prostor razvojne linije kralješnjaka, koje se u tom razdoblju vrlo razgranalo. Prije nekih 370 milijuna godina u devonu nekim ribama je uspjelo da na kratko vrijeme žive izvan vode i da se kreću po tlu. Te ribe zaslužuju da im se posebno posvetimo jer su one prapreci svih kopnenih kralješnjaka. Davni vodozemci bili su prvi kralješnjaci koji su osvojili kopno i predstavljaju prijelaznu fazu između života u vodi kakav susrećemo u riba i potpuno kopnenog načina života gmazova. Većina znanstvenika slaže se da su vodozemci nastali od riba resoperki. Te ribe najvjerojatnije su živjele na dnu i kod kojih su se parne prsne i trbušne peraje preobrazile u organe nalik nogama, pomoću kojih su se kako se čini mogle prišuljati plijenu. Kod njih su i stražnje i leđne peraje imale zrakastu građu. Imale su i veliki plivaći mjehur preobražen u jednostavna pluća. Tako su resoperke kako su te ribe nazvane, naselile riječna korita i bare što bi se s vremena na vrijeme sušile jer su, kad bi voda pala mogle kopnom otpuzati na neko drugo, vodom pokriveno mjesto. Prvi vodozemci koji su izašli na kopno najvjerojatnije su bili dugi oko pet metara. To su bile velike životinje, snažne građe te su njihovi pokreti po zemlji bili spori i nespretni u usporedbi s brzim pokretima današnjih vodozemaca. Život na kopnu je tada bio siguran jer ondje nisu imali predatora, ali ipak su se morali vraćati u vodu. Daljnji nedostatak života na kopnu predstavljala je njihova koža, koja životinju nije štitila od isušivanja na suncu. Imali su pluća i udisali su zrak, ali i brojne riblje značajke, kao ljuskava koža i rep u obliku peraje. Najkarakterističnije promjene u odnosu na ribe su: prijelaz od škržnog na pretežno plućno disanje, kao i prijelaz od kretanja u vodi na kretanje po čvrstom tlu. Dok su se resoperke prilično teško kretale kopnom, vodozemci su se svojim člankovitim nogama, koje su pomoću oplećja bile povezane s kralješnjicom, mogli razmjerno dobro kretati. Ipak je tijelo primitivnih vodozemaca prilikom puzanja djelomice dodirivalo trbušnom stranom tlo, kao što i danas dodiruju vodozemci repaši. Kako bi udovoljili novim životnim zahtjevima morale su se gotovo svakom organu pravodozemaca zbivati korjenite promjene. Promjene su nastupale polagano. Najstariji dobro poznat vodozemac je Ichtyostega, starosti oko 363 miliuna godina, pronađen na Grenlandu. Daljnjom evolucijom kroz paleozoik razvijeni su različiti oblici vodozemaca, od naših beznožnih oblika koji su plivali do bizarnih oblika s rogovima. Većina ostalih oblika vanjskim je oblikom više-manje nalikovala današnjim daždevnjacima. Po fosilnim nalazima oblici slični današnjim žabama i daždevnjacima pojavljuju se u razdoblju jure(mezozoik). Klimatske prilike u tadašnjoj epohi zemlje najviše su pogodovale prijelazu iz života u vodi najprije u dvostruki život u vodi i na kopnu, a zatim na potpuno kopneni način života. Nekako se pretpostavlja da su se u ono vrijeme na najvećem dijelu zemlje pojavljivala dugotrajna periodična sušna razdoblja. Daljnji razvoj vodozemaca povezan je opet sa odvajanjem u različite skupine. Pri tome su se već vrlo rano odvojili preci repatih vodozemaca i beznožaca od kojih se odvajaju bezrepci, iako su se žabe pojavile tek prije 150 milijuna godina. Izumrli oblici su oklopljeni vodozemci, koji su imali kožnati kostur od okoštanih ljusaka. U staro doba zemlje od primitivnih vodozemaca razvili su se naprednije organizirani gmazovi. Ubrzo su nadmašili vodozemce, koji više nisu među kralješnjacima igrali neku značajniju ulogu. Vodozemci se dijele na beznošce, repaše i bezrepce. U skupini beznošca poznajemo 16 rodova sa nekih 75 vrsta, u skupini repatih vodozemaca oko 60 rodova sa otprilike 230 vrsta, a u skupini bezrepih vodozemacate ujedno i u najvećoj skupini otprilike poznajemo 245 rodova sa otprilike 2600 vrsta.