Gatalinke

Gatalinke su nježno građene i ljupke žabe, zelene poput lišća. Od ostalih članova njihova reda se razlikuju po tome da je završetak njihovih prstiju proširen u jastučić koji im omogućuje da se pridržavaju na glatkim površinama. Stražnje noge su im mnogo duže od prednijh, a prsti ili slobodni ili povezani širokim, često vrlo velikim plivaćim kožicama. Gornja čeljust, a obično i nepce nose zube, dok ih u donjoj čeljusti nema. Mesnati jezik je pričvršćen samo sprijeda uz čeljust.

Naša obična gatalinka (Hyla arborea) za nas je tipični predstavnik porodice i predstavnik najraširenijeg roda koji nosi njezino ime (Hyla). Obična gatalinka je najmanji član ove porodice u Europi jer dosegne dužinu od 3 cm. Na gornjoj strani je zelena poput lista, a na donjoj strani je sivkasto bijela. Mužjak se od ženke razlikuje crnkastom bojom na grlu, koje gatalinka može napuhnuti u veliki kuglasti mjehur. Njezino glavno obitavalište su nizinska područja, ali je nalazimo i u prilično visokim planinskim krajevima. Treba samo malo topline te se javlja već početkom travnja, a u toplijim područjima čak i u ožujku. U prirodi ostaje do kasne jeseni, ali je rijetko primjećujemo. Gatalinka je jako spretna žaba, spretnija je od ostalih vrsta koje kod nas žive. Jednako je sposobna da se kreće u vodi kao i na tlu. Uglavnom se kreće po drveću, odnosno među granjem i lišćem. Ona ne korača nego poskakuje. Često sjedi na gornjoj strani listova, a ako pada kiša sjedi na donjoj. Boja joj se izvrsno poklapa sa zelenilom lišća. To je i često štiti od neprijatelja, ako to nije dovoljno onda se odlučuje na skok i često se uspijeva spasiti. Hrani se različitim kukcima, najčešće se hrani muhama, leptirima i gujavicama. Samo jede plijen koji uhvati. Uginule i nepomične životinje uopće ne dira. Smatraju je i pouzdanim prorokom promjena atmosferskih prilika. Naravno to nije istina. Gatalinka se posebno najviše javlja za vrijeme parenja, ali se glasa i ljeti pa se napuhujući zvučni mjehur javlja glasovima koji podsjećaju na zvečanje zvonaca. Zna kreketati pola noći bez prekida, a za suhog vremena javlja se jednako kao i neposredno pred kišu. Gatalinka se razmnožava u proljeće. Uglavnom odabire grmljem i drvećem obrasle bare. Mužjak skače na leđa ženke, te je obuhvaća ispod pazuha i u tom položaju plivaju zajedno dva do tri dana po vodi, sve dok ženka ne izbaci jaja koja mužjak odmah oplodi. Dozrijevanje jaja i razvoj mladih gatalinki traje kratko kao i kod ostalih vodozemaca.

Evo još ponekih predstavnika ove porodice. Whiteova gatalinka ili poznata još kao zelena gatalinka je široko rasprostranjena australska vrsta. Živi još i na jugu Nove Gvineje. Poznata je po svom pitomom ponašanju. Živi u blizini kuća. Ima sposobnost da nakupi veliku količinu vode u vlažnim prostorima i to je čini otpornom na sušu. Njihova koža stvara nekoliko korisnih antibakterijskih spojeva te tvari koje se rabe u liječenju visoka tlaka. Zbog toga je ova gatalinka vrlo važna u medicini. Golema gatalinka je jedna od najvećih gatalinki koja živi na sjeverozapadu Australije i na Novoj Gvineji. Dugačka je od 10 do 14 cm. Proljetna gatalinka je mala, ali veoma brza žaba čije glasanje najavljuje dolazak proljeća u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. Nalazi se još na jugoistoku Kanade. Zelena gatalinka nalazi se na jugoistoku Sjeverne Amerike. Ova sjajnozelena žaba može jako brzo mijenjati boju, od žute kada doziva partnera na parenje pa sve do sive kada je hladno. Crvenooka gatalinka živi u Srednoj Americi. Boje poput dragulja i crvenih očiju, ova vrsta je jedna od najšarenijih žaba. Ova višebojna gatalinka ima zeleno tijelo s plavo-bijelim prugama na bokovima, dok je s unutrašnje strane nogu crveno-žuta. Patkolika gatalinka rasprostranjena je u Meksiku i na sjeveru Srednje Amerike. Ima jedinstven i osobit oblik glave zbog spljoštene patkolike njuške. Crvenonosna gatalinka je rasprostranjena na Karibima te od juga Srednje Amerike do sjevera Južne Amerike.