Ambistome

Ambistoma je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi sa velikim brojem vrsta. Ambistome su građene ponekad vitko, ponekad manje ili više zbijeno. Koža im je glatka, zaušne žlijezde obično postoje, ali su često vrlo nejasno ograničene. Nekoliko okomitih nabora kože daje trajan prstenast izgled. Rep im je debeo, pri korijenu gotovo potpuno okrugao, a dalje prema vrhu jače ili slabije spljošten. Na vrhu je šiljasto zaobljen, ali ne nosi kožaste rubove. Prednje noge imaju četiri prsta, a stražnje pet bez plivaćih kožica. Nepčani zubi nižu se u dva ravna ili ponešto bočno svinuta poprečna reda. Jezik je velik, jajolik i čitavim donjim dijelom čvrsto prirastao uz dno usne šupljine tako da su mu, osim stražnjeg ruba, tek neznatno slobodni samo bočni rubovi.

U skupinu ambistoma spada jedna zanimljiva vrsta, a nazivamo je aksolotl. Aksolotl živi jedino u Meksiku, točnije u jezeru Xochimilco. Duljine je od 10 do 20 cm. U divljini je uglavnom crn, a u zarobljeništvu može biti različitih boja. Može biti albino(bijel s crvenim škrgama), siv ili šaren crno bijeli. Ovaj nezgrapni vodozemac klasičan je primjer neotenije, odnosno sposobnosti razmnožavanja u stadiju ličinke, bez razvoja do odraslog oblika. Ima spljošten rep i vanjske škrge. Uglavnom je noćna životinja, koja se hrani beskralješnjacima. On je čest plijen raznim vodenim pticama. Aksolotl je ugrožen jer živi samo u jednom jezeru. Nekada je bio cijenjena kulinarska poslastica. Aksolotl je danas zakonom zaštićen. Postoji mogućnost da ove životinje izgube škrge i postaju kopnene, ako im se ubrizga tiroidni hormon.

Pjegava ambistoma rasprostranjena je po Sjevernoj Americi. Krupne je građe i jedna je od najživlje obojenih sjevernoameričkih vrsta, s tim da postoje razlike u obojenosti ovisno o području rasprostranjenja. Ima barem šest podvrsta. Istočne podvrste imaju crno-žute šare, dok vrste koje žive zapadnije imaju veće žute mrlje i poprečne pruge. Odrasle pjegave ambistome uglavnom žive na kopnu i hiberniraju u rupama koje su iskopale druge životinje. U rano proljeće u velikom broju se sele prema barama, jezerima i drugim vodenim površinama na parenje. Ženke polažu i do 7000 jaja u jednoj sezoni. Ličinke se hrane uglavnom beskralješnjacima, iako može doći i do kanibalizma. U većini područja mladi, kad im se razviju ličinke odraslih, napuštaju vodu, ali u nekim regijama ostaju zauvijek u stadiju ličinke, razmnožavajući se bez izlaska iz vode. Glavni grabežljivci pjegave ambistome jesu ribe koje se hrane ličinkama. U posljednje vrijeme sve je više pogođena onečišćenjem i gubitkom staništa.